Objavljeni su rezultati projektnog natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja uređenja prostora Batarije u Trogiru, uključujući Kaštel Kamerlengo, Kulu sv. Marka i Glorijet maršala Marmonta. Natječaj je raspisao Grad Trogir, a organizator i provoditelj je Društvo arhitekata Splita (DAS). Od 9. listopada do 9. prosinca, koliko je trajao natječaj, pristiglo je jedanaest radova, od kojih je deset ostvarilo pravo sudjelovanja u postupku ocjenjivanja.

Cilj anketnog dijela natječaja bio je prikupljanje kvalitetnih i stručno izrađenih idejnih arhitektonskih i urbanističkih rješenja za urbanu obnovu sa rekonstrukcijom i revitalizacijom gradskog predjela Batarija u Trogiru, s povećanjem nosivog kapaciteta i održivosti predmetne urbane strukture, dok je cilj dijela natječaja za realizaciju bio dobiti najbolje idejno arhitektonsko rješenje rekonstrukcije i opremanja s prijedlogom namjene Kaštela Kamerlengo, Kule Sv. Marka u Trogiru, te urbanističkog uređenja koje uključuje hortikulturno uređenje i rekreacijsko opremanje prostora Batarije oko građevina, koje će u programskom i oblikovnom smislu adekvatno revitalizirati te zaštićene građevine.

Radove je valorizirao Ocjenjivački sud u sljedećem sastavu: Iva Letilović, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja; Kata Marunica, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja; Zora Salopek Baletić, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja; dr.sc. Vanja Kovačić, predstavnik raspisivača; prof.dr.sc. Ivo Babić, predstavnik raspsivača; i Ante Bilić, dipl.ing.građ., zamjenik člana Ocjenjivačkog suda.

Osim usklađenosti rada s uvjetima raspisa, u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga, pri ocjenjivanju radova sud je valorizirao i:

– funkcionalnost i fleksibilnost korištenja prostora u obuhvatu i unutar zaštićenih građevina;
– postizanje skladnog odnosa građevina koje se zadržavaju i moguće nove gradnje u odnosu na širi i uži urbani kontekst;
– kreativnost i arhitektonski doprinos oblikovanju;
– usklađenost s Konzervatorskim elaboratom za Kaštel Kamerlengo, Kulu Sv. Marka te okolni prostor Batarije u Trogiru, i smjernicama iz istog, te Idejnim projektima arhitektonsko-građevinske sanacije Kaštela Kamerlengo i Kule Sv. Marka;
– usklađenost s preporukama za intervencije u dobrima Svjetske kulturne baštine UNESCO-a i ICOMOS-a;
– poboljšanje i kvalitetna rješenja priključenja građevina i predjela u obuhvatu na prometnu i drugu komunalnu infrastrukturu Trogira;
– primjena principa održivosti (okolišne, socijalne i ekonomske) i reverzibilnosti kod intervencija u zaštićenim građevinama i predmetnom urbanom predjelu.

Na predmetnoj lokaciji nije propisana obveza provedbe urbanističko-arhitektonskog natječaja, već je provedba natječaja isključivo želja investitora s ciljem da se dobije najbolje cjelovito rješenje za ovu lokaciju. Natječaj je proveden prema Pravilniku o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (NN 85/14) čijih su se odredbi svi sudionici natječaja bili dužni pridržavati.

Na sjednici održanoj 13. prosinca, sud je jednoglasno donio sljedeće odluke:

Natječajne radove možete pogledati ovdje.

The post <font size="2,1">Rekonstrukcija i revitalizacija zaštićene jezgre</font> appeared first on vizkultura.hr.

Objavljeni su rezultati za projektni natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za novi objekt Doma zdravlja Zagreb Zapad – Ambulanta Špansko, što ga je raspisao Grad Zagreb, a provelo Društvo arhitekata Zagreba (DAZ).

Osnovni cilj natječaja bilo je iznalaženje kvalitetnog oblikovnog, funkcionalnog i ekonomičnog rješenja koje će zadovoljiti potrebe planiranih korisnika i kvalitetno se uklopiti u stambeno okruženje naselja Špansko. Novoizgrađeni objekt Doma zdravlja mora osigurati pružanje adekvatne zdravstvene usluge u zadovoljavajućim uvjetima rada, a prvonagrađeno rješenje služit će kao podloga za izradu projektne dokumentacije i gradnju na predmetnoj parceli.

U natječajem propisanom roku, do 19. studenoga 2019. godine, predana su dvadeset i dva rada, a o nagradama je odlučivao Ocjenjivački sud u sljedećem sastavu:

Predsjednik OS-a
Goran Rako, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja

Članovi OS-a:

Sonja Sočivica, dipl.ing.arh., predstavnik raspisivača
Dubravka-Petra Lubin, dipl.ing.arh., predstavnik raspisivača
Nino Virag, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja
Vedran Pedišić, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja

Zamjenica člana OS-a:

Tea Helman Jukić, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja

Na sjednici održanoj 10. prosinca, Ocjenjivački sud je većinom glasova donio ove odluke:

I. Nagrada u neto iznosu 128.000,00 kn
Autori: Siniša Bodrožić, Domagoj Ciglar, Ivan Rališ

V. Nagrada u neto iznosu 25.600,00 kn
Autori: Marija Beg, Dina Balić

The post Rezultati natječaja za Ambulantu Špansko appeared first on vizkultura.hr.

Nedavno su objavljeni rezultati projektog natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja zamjenskog objekta Dom zdravlja Zagreb Centar – Ambulanta Gračani, čiji je cilj bio iznalaženje kvalitetnog oblikovnog, funkcionalnog i ekonomičnog rješenja koje će zadovoljiti potrebe planiranih korisnika i kvalitetno se uklopiti u stambeno okruženje podsljemenskog prostora i središta zagrebačkog naselja Gračani. Na natječaj je zaprimljeno 29 radova koje je valorizirao Ocjenjivački sud u sljedećem sastavu: Mirela Bošnjak, dipl.ing.arh., predsjednica OS-a; Anja Dulčić, dipl.ing.arh.; Dubravka-Petra Lubin, dipl.ing.arh.; Robert Jonatan Loher, dipl.ing.arh.; Damir Mioč, dipl.ing.arh.; i Sabina Sabljić, dipl.ing.arh.

Prva nagrada pripala je radu Vila A koji potpisuje autorski tim dipl.ing.arh. Hrvoje Njirić, mag.ing.arh. Marko Gusić, mag.ing.arh. Irma Šmuc i dipl.ing.arh. Iskra Filipović iz arhitektonskog ureda njiric+  arhitekti. Više o pobjedničkom projektu doznajte u nastavku, a na ovom linku pogledajte ostale nagrađene radove.

Projekt se temelji na četiri osnovne značajke. Nastoji artikulirati zgradu poput vila u privatnom stambenom okruženju, budući da se i raspisom natječaja sugerira da se objekt treba “kvalitetno uklopiti u stambeno okruženje podsljemenskog prostora”. Tako je nastala “vila Ambulanta”, čiji je “domaći” ugođaj sugeriran malim mjerilom, oblikovanjem malih volumena, kosim krovom, dimnjacima, uređenjem okućnice/vrta, platnenim tendama, žardinjerama s pelargonijama, ukratko – asortimanom poput onog iz Venturijevih studija suburbanih stambenih ideala Amerike iz šezdesetih.

U urbanističko-sociološkom smislu, dokidanje institucionalnog karaktera kuće moglo bi pridonijeti ugodnijoj percepciji zdravstvenog sadržaja i prihvaćanju novostvorenog javnog prostora – ulaznog dvorišta (balkona), prolaza (prečice) i vrta. S ekonomskog stanovišta, uštede se nastoje postići zadržavanjem i rekonstrukcijom postojećeg dijela projekta. Naposljetku, tipološka inovacija se ogleda u prijedlogu da ambulanta bude programski nadopunjena sadržajima primjerenima za tretman žena oboljelih od karcinoma.

U nivou ulice je oblikovan mali javni prostor (“terasa”) s koje se pristupa u sve sadržaje ambulante – direktno u čekaonice ili posredno stubama u donji nivo. Ta ulazna zona je na dispoziciji stanovništvu kao svojevrsni prostor socijalizacije, ali i kao arhitektonsko stupnjevanje ulaska u kuću (poput korbizijanskog ulaza u Armee du salut u Parizu iz 1929.). Time se izražava stav autora da bi svaki javni objekt, osim osnovne funkcije, trebao dati doprinos u pogledu stvaranja javnog prostora. Značaj i uporabnost ovog prostora je poduprijeta prolaskom pješačke kratice (na gotovo istom mjestu kao što je danas) koja je također “utabana” u memoriji okolnog stanovništva. Treba podcrtati da se ovaj pješački put koristi 24/7, budući da se prolazi “kroz” kuću, bez da se u nju mora ući. Treći element javne domene je vrt na istočnoj strani, koji sugerira percepciju kuće u parku/voćnjaku. Postojeće neuređeno raslinje, poglavito pačempresa, upotpunjuje se linijama voćki. Redovi jabuka (po mogućnosti već starih i presađenih s druge lokacije) koje se superponiraju na slučajni raspored postojećeg, trebali bi dati ugođaj tako tipičan za ovo podsljemensko područje.

Osobit je naglasak stavljen na dodatni sadržaj za žene oboljele od raka dojke, po uzoru na takve inicijative širom svijeta, poput primjerice Maggie’s centara u Velikoj Britaniji. Time bi se, bez povećanja zadane kvadrature, mogao dati kvalitetan impuls bolje i individualizirane zdravstvene skrbi za velik broj žena. Prostor koji se može namjeniti za ovu svrhu je komunikacijska zona u donjoj etaži, vanjska loggia u nivou terena i soba patronažne sestre – sve orijentirano prema vrtu i mirnoj “stražnjoj” strani kuće. Boravak, rad i savjetovanja bi se odvijali subotom i nedjeljom, kako ne bi došlo do preklapanja s ostalim službama, a opremanje riješilo na bazi donacija i inicijativom preko socijalnih mreža.

Inicijativu Maggie’s Space pokrenula je Engleskoj Maggie Keswick Jencks 1993. godine. I sama oboljela od raka dojke, uz pomoć muža arhitekta i pisca Charlesa Jencksa, uspjela je mobilizirati javnost i oformiti inicijativu za osnivanje centara koji bi pružali “praktičnu, emocionalnu i socijalnu podršku” oboljelima. Slijedom tih nastojanja, a sve na bazi donacija, prvi centar otvoren je 1996. u Edinburghu, a do današnjeg dana na još dvadesetak mjesta, uz participaciju vrhunskih arhitekata poput OMA-e, Franka Gehryja, Zahe Hadid i drugih.

Emocionalna potpora se odvija u radu s kliničkim psiholozima, radionicama za smanjenje stresa i relaksaciju, art-terapiji i tečajevima poput kreativnog pisanja. Praktična podrška uključuje savjetovanja o zdravijem životu i boljoj prehrani, postupanju nakon gubitka kose i njezi kože, te općoj orijentaciji i povratku u svakodnevicu nakon završetka kemoterapije. Socijalna komponenta uključuje stručno osoblje,  same posjetitelje centra i lokalnu zajednicu okupljenu oko stola za blagovanje kao središnjeg mjesta u centru. Relacija s vrtom je od osobitog značaja, pa se tome i u ovom projektu pridaje posebna pažnja. Zagrebačka udruga “Sve za nju” je izrazila principjelni interes i podršku ovoj inicijativi.

U odabiru materijala i tretmanu pročelja nastoji se zadržati low-key tretman, kako u cijeni građenja, tako i u konačnom utisku. Etics pročelje se nastavlja u krovni ventec-sistem, kako bi gornji dio bio integralno obrađen žbukom u svijetlom tonu, pri čemu je “baza” izvedena također kao toplinska fasada, ali s grubljom granulacijom i u tamnijem tonu.

The post Tipološke inovacije u malom mjerilu appeared first on vizkultura.hr.

Savez udruga KAoperativa nastavlja s provedbom projekta Hrvatski dom u centru, uz nadu da će planirane aktivnosti uspješno provesti, unatoč izvanrednoj situaciji i pratećim okolnosima vezanim za pandemiju virusa COVID-19. Tijekom ljetnih mjeseci trebao bi biti otvoren Urbani park Hrvatskog doma – dnevni boravak na otvorenom, u samom središtu Karlovca i u neposrednoj blizini Vrbanićevog perivoja i Foginovog kupališta na rijeci Korani. Urbani park bit će otvoren za druženja i programe sve do kraja listopada.

Trenutno su u okviru spomenutog projekta otvorena dva javna poziva:

– Javni poziv za rješenje instalacije u parku
Na ovaj natječaj dostavljaju se prijedlozi rješenja instalacije/skulpture koja će biti postavljena u prostoru Urbanog parka. Rok za slanje prijedloga je 20. travnja, a informacije smjernicama poziva nalaze se na ovom linku.

– Javni poziv za prijavu programa u Urbanom parku
Na ovaj poziv mogu se prijaviti programi kulture i kulture mladih, kulturni i umjetnički programi za djecu i starije, rekreativni programi, društveno angažirani programi, a namijenjen je prvenstveno organizatorima (udrugama, ustanovama, inicijativama i pojedincima) koji žele ili već planiraju provedbu društvenih i kulturnih programa na otvorenom. Rok za prijavu je 20. travnja, a detalji poziva i obrazac dostupni su na sljedećem linku.

The post Dnevni boravak na otvorenom appeared first on vizkultura.hr.

FLUID dizajn forum i NVU FLUX raspisali su regionalni natječaj za mlade dizajnere: FLUID – Regional Poster Award for Young Designers. Pravo sudjelovanja imaju mladi (do 35 godina) grafički dizajneri_ice, kao i studenti_ice dizajna i arhitekture, vizualni umjetnici_ice, fotografi_kinje i arhitekt_ice iz regije (Crna Gora, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Albanija).

Tema ovogodišnjeg natječaja je ALIBI, a FLUID dizajn forum, koji se svake godine održava na više lokacija u Crnoj Gori, bavit će se etičkim dilemama u suvremenim dizajnerskim praksama. Razmotrit će se načini na koje dizajn stvara umjesto da razrješava probleme. Preispitat će se taktike koje dizajneri − svjesno ili nesvjesno − koriste kako bi osigurali alibi za djelovanje suprotno svojim etičkim uvjerenjima. Niame, kako se navodi u pojašnjenju tematskog određenja, suvremeni dizajn sve se više poistovjećuje s pozitivnim društvenim trendovima, predstavljajući neizostavan oslonac u realizaciji i promoviranju novih tehnologija, društvenih pokreta i kulturnih obrazaca koji se prepoznaju kao progresivni, osvješćeni i modernistički. Ipak, na dizajn se jednako oslanjaju i ideologije potrošačkog društva, retrogradne i hegemonističke politike. Etičke aspekte dizajnerskog i umjetničkog djelovanja sve je teže prepoznati u globaliziranom, umreženom svijetu. Dizajneri katkat na njih ne mogu utjecati radi objektivnih (egzistencijalnih) razloga, a često nije ni moguće u cijelosti sagledati etički kontekst. Ipak, ponekad se čini da je dominantni narativ o pozitivnom društvenom utjecaju dizajnerskih praksi samo maska za moralni otklon od svega što određeni dizajn implicira.

Nagrađenim autorima_icama bit će ponuđeno da u sklopu FLUID dizajn foruma #09/2021 realiziraju zajedničku izložbu plakata ili prezentaciju. Cilj natječaja je potaknuti mlade autore_ice iz regije na problematiziranje aktualnih angažiranih tema, i to u mediju plakata. Jedan od ciljeva FLUX-a je podizanje društvene svijesti o ulozi dizajna u javnoj politici te razvoj kulture društveno-odgovornog dizajna.

Čanovi žirija: Mirko Ilić (SAD), Borut Vild (SRB), Dejan Kršić (HR), Ana Matić (CG) i Nikola Bada Radonjić (CG).

Rok za prijavu je 5. svibnja 2020. Prijavljuje se online putem sljedećeg linka.

Podsjetimo, 2018. godine tema je bila KONTAMINACIJA / CONTAMINATION, a nagradu  FLUID (CONTAMINATION) AWARDS dobile su Sanja Planinić (Sarajevo, BIH), Olga Mandić (Novi Sad, SRB) i Helena Tošić (Podgorica, MNE), čiju je zajedničku izložbu publika mogla vidjeti u okviru FLUID dizajn foruma #07/2019. Prošle je godine tema bila vezana uz koncept POMJERANJA / SHIFTINGS, a nagrađeni su Petar Stošić (Vranje, SRB), Stela Dujmušić (Sarajevo, BIH) i Lana Bulatović (Podgorica, MNE). Njihova zajednička izložba bit će predstavljena na ovogodišnjem FLUID-u, koji je zbog aktualne pandemije odgođen za listopad.

The post Etičke dileme u suvremenom dizajnu appeared first on vizkultura.hr.

Krajem prošle godine pisali smo o rezultatima međunarodnog natječaja za mlade arhitekte Europan 15, a ovom prilikom predstavljamo projekt koji je za lokaciju naselja Ždrijac u Ninu odnio prvu nagradu. Projekt pod nazivom Soft Buffers potpisuju tri arhitektice iz Zagreba: Irena Bakić, Mirna Udovčić i Iva Jelinčić. U nastavku od samih autorica doznajte više o projektu!

*Prostorna analiza: prefabricirana vernakularnost

*Prostorna analiza: šetnja kroz obuhvat

Tema natječaja je bila productive city, a zadatak changing metabolism. Mjesto intervencije je naselje Ždrijac i njegova okolica, što podrazumijeva prostorne intervencije koje, uz Ždrijac, utječu na stari grad Nin, solanu i ciglanu.

Ono što smo zatekli u zadanom prostoru je samo po sebi dobro – srednjodalmatinski, atipični, sanjivi močvarni pejzaž. Međuodnos Nina i solane je odavno prostoru dao identitet što predstavlja primjer uspješnog produktivnog grada, stoga možemo reći da su grad Nin i solana gotovo sinonimi.
S druge strane, turizam je zahtjevna tema na ovom prostoru koji je povijesno opterećen kontinuitetom od doba antike. Projektni zadatak govori da Nin u vrhuncu sezone ima pet puta više ljetnih stanovnika nego zimskih. Nakon sezonske gužve, zimi vlada mir i pozitivna melankolija, popularne plaže se čine kao rub civilizacije.

*Nacrt: šira situacija – 4 mjesta, 2 uređena para

U jednom pogledu vidimo slobodni krajolik pun fenomena, raster solane, dimnjak napuštene ciglane i Velebit. Sveprisutni močvarni teren je dom brojnoj sitnoj divljači i rijetkim pticama. Nakon drugog svjetskog rata istovremeno su izgrađene zgrada ninske solane i njezina susjeda, ciglana. Dok solana kontinuirano radi od davnina, danas, umjesto proizvodnje cigle, zaradu donose apartmani i tercijarni sektor. Dimnjak ugasle ciglane je, takoreći netaknut, prkosno dočekao 2020. godinu. Gospodarske aktivnosti prisutne su i u prostoru i u kolektivnoj memoriji.

*Nacrt: naselje Ždrijac i šuma

Sam projektni obuhvat, Ždrijac, već je dosta zahvaćen postojećom gradnjom. Analizirajući ga, ustanovile smo da infrastruktura u prostor prodire izvana te se zapitale treba li ona na rubu i ostati. 

Kroz Google street view, detaljno smo upoznale naselje. Ždrijac nam je postao simpatičan i privlačan takav kakav jest. Osjetile smo bliskost, zajedništvo, odsustvo stida i stresa, osjećaje bezbrižnosti vikendašenja koju zatečene kuće pružaju. 
One su personalizirane te vlasnika ulici predstavljaju u najboljem svjetlu. Cijeni se svaki kvadratni milimetar te nas je oduševila paleta sveprisutnih privatnih vanjskih prostora, lođa, terasa i gospodarskih dodataka.
Poput zamjene srednjovjekovnog obiteljskoga grba urbanim betonskim vernakularom, strastveno ograđivanje lokalno dostupnim prefabrikatima svakoj kućici daje jasni identitetski rub prilikom čega anonimnost nestaje. Zaintrigirale su nas jasne i ekspresivne, ljudskom rukom odabrane granice, međutim, nedavni je val apartmanizacije ugrozio lice pitomog naselja – “anonimna tipologija” naselila je i Ždrijac.

Anonimnom tipologijom nazivamo apartmanske zgradurine koje pridonose otuđenju od vanjskog svijeta. One su minimalističke estetike i eksploatacijske prirode.
Postojeća izgradnja ima substandardnu opskrbu vode i odvodnju, a ovakvim tempom izgradnje rastuća je prijetnja čistoći podzemnih voda i mora.

*Nacrt: javni sadržaj Ždrijca

Kako pripomoći ovim prostorima? Nin i solana već imaju identitet. Ždrijcu i prostoru ciglane osvještavamo identitet.
Kako? Obgrlile smo ih vegetacijom i definirale im meku granicu; potencirale smo gustoću naselja da bi se Ždrijac potpuno izgradio, ispunio i (p)ostao mjesto. Ciglanu smo, analogno solani, ogrnule u poznati, ponovno otkriveni krajolik koji dobiva radni zadatak.

Rano u procesu istraživanja estetike ograda, osjetile smo želju da postavimo granicu cijelom Ždrijcu. Kroz proces crtanja, spoznale smo kakvu „balustradu” želimo.
Iako smo  razmišljale o arhitektonskoj superstrukturi,  intuitivno je predvladala neizgrađena granica.
Šuma je u ljeto 2019. godine bila najpotrebnija moguća ograda.  
Nacrtana je kritički-manifestno, izuzetno gusto i s prisutnošću crnine. Bile smo svjesne da su u tom trenutku gorjele amazonska prašuma i sibirska tajga. U tim događajima oslobođena je velika količina ugljika u atmosferu, a rastom šume ugljik se vraća natrag u živu tvar.

*Kolaž: panorama Ždrijca

Projektirana šuma nježno obavija naselje. Ona je urbani klima uređaj, štiti od snažnih vjetrova, stvara povoljnije mikroklimatske uvjete. Postaje rahli međuprostor koji balansira gusto naseljeno naselje i okolni krajolik. Širenje naselja je mekom granicom tvrdo definirano; željele smo potaknuti pravu dozu gustoće. Jasnim, ali suptilnijim određivanjem građevinskog područja čuvamo neizgrađeni prostor i stajemo na kraj nepodnošljivoj lakoći građenja bilo gdje. Praćena je logika parcelacije postojećih kuća i nastavljena je inercija građenja i nastanka uskih uličica cijepanjem postojećih katastarskih čestica. Gustoću gradnje vidimo kao pozitivnu dobrosusjedsku gustoću koja zbližava. Kontrirale smo  urbanom širenju –  popunjavale smo neizgrađeni prostor do maksimuma kao da crtamo srednjovjekovnu komunu.

Zeleni buffer, tj. projektirana šuma, udomljuje javne sadržaje. Neki su zatvoreni, neki otvoreni, neki infrastrukturnog, neki društvenog karaktera. Zajedničko im je da su smješteni na perimetru naselja u debeloj hladovini i da se nalaze u prostoru koji je svima na raspolaganju.

Unutar naselja, koncentrirale  smo se na relaciju unutrašnjeg i vanjskog prostora kuće i uvijek prisutnog trećeg, pomoćnog prostora (garaža, parking s trijemom, vanjski tuš…). Bez vanjskog i pomoćnog prostora, kuća je usamljena i  anonimna. Htjele smo uspostaviti odnos ta dva elementa i učiniti ga neizbježnim.

Sveprisutni vanjski prostori su međuzona između kondicionirane unutrašnjosti i (ponekad i negostoljubivog) vanjskog prostora. Oni su klimatski uređaji u mjerilu kuće kao šuma u mjerilu naselja. Pomoćne građevine drastično variraju veličinom i načinom uporabe.

*Kolaž: jednostavno pravilo

Postavile smo tri jednostavna pravila na teritoriju Ždrijca.

Kuća mora imati bilo kakav otvoreni prostor.
Pomoćna građevina, ako postoji, smije biti manja ili jednako velika kao otvoreni prostor, ali ne veća.
Kuća se može sastojati samo od otvorenog i pomoćnog prostora.

Predložak novim pravilima građenja su postojeće kuće i vikendice hipertrofirane za našu novu realnost.

Ljeti priroda zaklanja gužvu Ždrijca. Tijekom mjeseci hibernacije, šuma je na raspolaganju preostalim stanovnicima kako im odgovara. Navodi ih na mirne sadržaje, rekreaciju, šetnju, druženje zimi u prirodi, slušanje cvrkuta ptica pred kućom.

Šarolika se atmosfera naselja polako otkriva posjetitelju, izdaleka je skrivena te ne odvlači pogled s postojećih prostornih fenomena. Na kraju krajeva, šuma prikriva neočekivanu gustoću izgradnje i individualne ekspresije vernakularnog urbanizma i arhitekture.

*Kolaž: ciglana i močvara

Otpadne vode Ždrijca su i svojevrsno rasipanje energije, zato na teritoriju ciglane predlažemo ovo servisno low impact rješenje – umjetnu močvaru. Pažljivo projektiran teritorij dobiva ulogu biljnog uređaja za pročišćavanje.
Močvarni teritorij postaje buffer oko ciglane analogno šumi oko Ždrijca. Ugošćuje brojne ugrožene ptice močvarice. Nusprodukt razgradnje otpadnih voda (mulj) najčešće se koristi kao gnojivo, a sakuplja se i suši u zgradi nekadašnje ciglane.
Umjetna močvara stvara novu tradiciju gospodarenja otpadom koristeći ga za stvaranje novog, ali već poznatog bioma. Ovaj ciklus sjećanje je na ciglaninu prošlost: skupljanje sirovina iz okoliša, preradu i vraćanje zajednici.

*Nacrt: ciglana i močvara

Naša namjera je bila da osvijestimo dobro koje već postoji u  prostoru i da to dobro postane pravilo kojim bismo pogurali Ždrijac u smjeru produktivnog naselja, tj. grada. Prostore koje smo promatrale trebalo je samo obuhvatiti i zbližiti kako bi mogli postati ono što već jesu – ugodna mjesta.

*Nacrt: polja močvara i solana

The post Šarolika atmosfera naselja appeared first on vizkultura.hr.

Otvoren je natječaj za 55. zagrebački salon primijenjene umjetnosti i dizajna, dugovjeku, renomiranu izložbu suvremenog umjetničkog stvaralaštva u organizaciji ULUPUH-a. Utemeljena 1965. godine, godišnja je smotra naizmjence posvećena vizualnim umjetnostima, arhitekturi i urbanizmu te primijenjenim umjetnostima i dizajnu. Središnja tema ovogodišnjeg Salona je Puls trenutka ili što vas pokreće, a manifestacija će se održati od 24. lipnja do 14. srpnja u Tehničkom muzeju Nikola Tesla (Savska cesta 18, Zagreb) i Galeriji ULUPUH (Ilica 13, Zagreb).

“Kako se rijetko dogodi da umjetnici generacijski ili unutar tri do pet godina sami profiliraju neki stilsko-tematski pravac ili fenomen, zamislila sam jednu vrstu anti-koncepcije koja nije stroga, teoretski rigidna i usko usmjerena; nisam, naime, pristaša forsiranog usmjeravanja umjetnika u rigidne kustoske koncepcije koje najčešće izostavljaju mnogo odličnih umjetnika, posebice ako se uzme u obzir kako je Salon fleksibilan presjek trogodišnjeg stvaralaštva najboljih umjetnika u svojim sekcijama i afinitetima.
Stoga bih u svojoj koncepciji željela da se umjetnici vrate ishodištima vlastita umjetničkog stvaranja, onomu što ih pokreće, onomu radi čega su se uopće odlučili profesionalno baviti umjetnošću. Drugim riječima, tražimo odgovore na pitanje zašto su se uopće počeli baviti umjetnošću / odlučili se za taj poziv / zašto misle da su upravo njihova djela potrebna našem okruženju / društvu.
Smatram kako treba ‘oljuštiti’ slojeve do geneze onoga što umjetnike pokreće jer svaki umjetnik zna što osjeća i što ga motivira u stvaranju, kroz činjenicu kako mnogi umjetnici svoje radove osmisle i naprave često vrlo brzo, ‘u dahu’, kroz snažan emotivno-intelektualni impuls ili u svoj rad prenose reakciju na vanjske događaje, situacije i podražaje – bilo da je to njihova privatna i intimna sfera ili pobuna i revolt protiv određenih razina stvarnosti i svakodnevice. Tu se otvara mogućnost i da umjetnici kroz radove progovore i o nedostatku motivacije, potrebe da rade samo kako bi preživjeli, krizama u stvaralaštvu (radim zato jer moram / gubitak inspiracije / moja umjetnost više nije potrebna, ali ne znam drugačije funkcionirati prema van) ili da potvrde tezu kako je njihov rad produžetak i neodvojiv nastavak njihove osobnosti.
Dopuštamo i da umjetnici u naslovima djela naglase te različite aspekte stvaralaštva, vlastitih dvojbi ili potpunog ispunjenja sebe kroz odabrani umjetnički poziv”, napominje autorica koncepcije i kustosica Iva Körbler.

Na natječaj se mogu prijaviti svi autori i autorske grupe s područja Republike Hrvatske, oni koji su svojim djelovanjem vezani uz Hrvatsku, autori iz inozemstva koji svojim radom odgovore na koncepciju ili su pozvani od kustosa ili Organizacijskog odbora izložbe.
Svaki autor i autorska grupa ima pravo prijave i sudjelovanja u svim prostorima održavanja Salona s ukupno najviše 3 (tri) rada. Prijavljuju se radovi nastali u razdoblju od 2017. do 2020. godine.

Prijave će putem online obrasca biti otvorene do 8. lipnja 2020. godine (do ponoći). Prijave se zaprimaju bez kotizacije.

Više informacija o natječaju potražite na 55zagrebackisalon.com.

The post O stvaralačkoj motivaciji appeared first on vizkultura.hr.

Nekadašnje šibensko Kino Odeon u bliskoj bi budućnosti, nakon višegodišnjeg rada na adaptaciji zgrade, ponovno trebalo otvoriti vrata javnosti i u novom ruhu osvanuti kao multimedijska dvorana nazvana Kuća umjetnosti Arsen. Posljednja faza adaptacije uključuje uređenje i opremanje interijera prema visokim produkcijskim standardima. Stoga će po završetku projekta bivše Kino Odeon postati mixed-art venue, polivalentna dvorana namijenjena održavanju kino i kazališnih predstava, glazbenih događanja, scenskih izvedbi te konferencija i manjih kongresa.

Programske smjernice ovog novog kulturnog gradskog prostora bit će usmjerene prvenstveno na suvremene kulturne i umjetničke prakse te povezivanje kulturne scene i lokalne sredine. Cilj je da buduća Kuća umjetnosti Arsen s vremenom postane lokalni i regionalni hub koji raznovrsnim i kvalitetnim programima odgaja novu, mladu publiku i tako obogaćuje kulturni život zajednice.

Grad Šibenik, u čijem se vlasništvu nalazi zgrada, projekt rekonstrukcije bivšeg Kina Odeon provodi u fazama od 2013. godine, a od prošle godine javna ustanova Tvrđava kulture Šibenik uključena je u dovršetak projekta adaptacije zajedno s gradom, te je Ustanovi povjereno i buduće upravljanje obnovljenom dvoranom.

Završetkom preuređenja dvorane bivšeg kina i njegovom preobrazbom u novi gradski javni prostor namijenjen održavanju glazbeno-scenskih događanja, kino projekcija, kazališnih predstava, izložbi i konferencija diže se, dakle, zasun nove pozornice – Kuće umjetnosti Arsen. Njezinim nazivom odaje se počast jednom od najvećih umjetnika novije hrvatske povijesti: kantautoru, tihom obrtniku i pjesniku opće prakse, velikom šibenskom glazbeniku Arsenu Dediću.

Trenutno je u tijeku i Poziv za dostavu ponuda za nabavu usluga izrade vizualnog identiteta prostora Kuća umjetnosti Arsen. Izrada vizualnog identiteta podrazumijeva idejni i izvedbeni projekt, a oba projekta pokrivena su predviđenim iznosom procijenjene vrijednosti nabave, u iznosu od 50.000,00 kn + PDV. Izvedbeni projekt realizirat će se s odabranim Ponuditeljem. Poziv je otvoren do 17. lipnja, a za cilj ima postići prepoznatljiv, originalan i suvremen vizualni identitet Kuće umjetnosti Arsen kao temelja komunikacije prema korisnicima, partnerima i javnosti.

Tekst poziva i natječajna dokumentacija dostupna je ovdje.

The post <font size="2,1">Povezivanje kulturne scene i lokalne sredine</font> appeared first on vizkultura.hr.

Ocjenjivački sud donio je sljedeće odluke:

 

1. nagrada 

AUTORI:
Njiric+  arhitekti
prof. Hrvoje Njirić, dipl.ing.arh.
Iskra Filipović, dipl.ing.arh.
Marko Gusić, mag.ing.arh.
Irma Šmuc, mag.ing.arh.

SURADNICI:
Prometno rješenje:
APZ HIDRIA d.o.o.
Damir Keglević, dipl.ing.građ.
Danijel Zdolc, dipl.ing.prom.
Tomislav Piškur, građ.teh.
Energetika (CFD):
Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet Zagreb
dr.sc. Damjan Bujak, dipl.ing.građ.

 

 

2. nagrada 

AUTORI:
AG PLANUM d.o.o.
Marko Cvjetko, dipl.ing.arh.
Miron Hržina, dipl.ing.arh.
Ivica Keršić, mag.ing.arch.
Ian Kruezi, mag.ing.arch.
Elena Tikvić, mag.ing.arch.

 

 

3. nagrada 

AUTORI:
PORTICUS d.o.o. za projektiranje, Split

SURADNICI:
Radna grupa arhitekata: Damir Rako dia, Nikola Mihaljević dia, Sandro Žuljević dia, Petra Klarić dia, Emili Dragičević dia
Vizualizacije:
Ivo Kraljević, Marjan Katić
Izrada makete:
Katarina Lovrić i Filip Lelas – stud.arh.
Konzultanti:
Boris Viđak dig (promet i infrastruktura), dr Ranko Goić (obnovljivi izvori energije), Tatjana Sršen d.i.agr. (krajobraz i agrokulture)

 

 

4. nagrada 

AUTORI:
Nikolina Gradečki
Luka Krstulović
Ira Habijanec

SURADNICI:
Vilma Stopfer, mag.ing.kraj.arch
Nikola Adrović, mag.ing.aedif.

 

 

5. nagrada 

AUTORI:
Neno Kezić
Emil Šverko

SURADNICI:
Pjero Peša (autorska suradnja)
Jure Bešlić (autorska suradnja)
Luka Ćakić
Dora Stupalo

 

 

Detalje o rezultatima natječaja potražite ovdje, a natječajne radove možete pogledati ovdje.

 

 

The post Doprinos oblikovanju novog javnog prostora appeared first on vizkultura.hr.

Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku objavio je Natječaj za sudjelovanje na izložbi 27. slavonski biennale. Ovogodišnje izdanje ove dugovječne skupne, žirirane izložbe na kojoj se predstavlja suvremena vizualna umjetnost otvorit će se u prosincu ove godine, a radove će selektirati Ocjenjivački sud u sastavu: dr. sc. Krešimir Purgar, predsjednik; dr. sc. Nataša Lah; Jasminka Babić; Matija Debeljuh, dobitnik Grand Prixa 26. slavonskog biennalea (s kojim je tim povodom na Vizkulturi objavljen intervju); i Valentina Radoš, kustosica izložbe.

Tema nadolazećeg izdanja biennalea je slika kao virus. U današnjim aktualnim društveno-medijskim narativima, koji ne mogu zaobići umjetnost i vizualnu kulturu, često nailazimo na spomen o umjetnicima koji su predvidjeli pandemiju, karantene, raspad zapadne demokracije i različite druge distopijske narative, a što svakako podiže trenutnu simboličku i razmjensku vrijednost, kako umjetničkim radovima tako i brojnim filozofskim diskursima. U apstraktnim slikama mogu se prepoznati nepredvidljive dijagrame širenja virusa, u skulpturama zamisliti dekadansa ljudskog roda, a u video instalacijama pronaći apoteoza kraja ere o fizičkoj bliskosti. Doživljaj stvarnosti u doba virusa nužno je zamagljen medijskim reprezentacijama uskraćivanja slobode, sveprisutnog straha od bolesti i smrti, kao da čovječanstvo nikada prije Covida-19 nije živjelo pod prijetnjom sumraka civilizacije.

Tek su rijetki teoretičari, prije ove milenijske zaraze, u samome načinu funkcioniranja modernog društva zapazili virusnu ugrozu, doduše ne patogenu u medicinskom smislu tog pojma, nego kao modela pomoću kojeg funkcioniraju intersubjektivnost i vizualna kultura. Primjerice, američki teoretičar W.J.T. Mitchell već je u svojoj knjizi What do Pictures Want iz 2005. prepoznao u slikama umjetnosti i popularne kulture jednu začudnu vrstu životnosti, perverznog vitaliteta, nešto poput virusa koji prati čovjeka, definira njegove reakcije ali i krucijalno ovisi o čovjekovoj životnoj energiji. Iz laičkih spoznaja o virusologiji znamo da virus ne može opstati bez čovjeka, mora se na njega vezati i u njemu nastaniti; bez čovjeka virus umire (zato virusi najviše “vole” najotpornije među nama). Mitchellov pojam “živih slika” odgovara metafori slika kao virusa: bez čovjeka koji ih gleda i udahnjuje im život, slike i općenito objekti vizualnih komunikacija su samo mrtvi predmeti, poput stolice ili isključenog televizora. Tek u srazu s čovjekovim pogledom slike ožive i počnu pulsirati energijom koja im je inače uskraćena.

Slike su poput virusa jer im treba čovjek kako bi živjele, ali to nije njihova jedina sličnost. Baš poput SARS-CoV-2, koji je pokorio svijet i za koji ne znamo zašto neke nacije i područja pogađa jače a neke slabije, tako i za slike ne možemo predvidjeti hoće li se usidriti u imaginariju neke kulture ili neće, kakve će simptome prenositi, hoće li živjeti vječno, poput umjetničkih djela starih majstora ili će živjeti kratko i intenzivno i potom netragom nestati, poput ekranskih vizualizacija internetskih gurua i influencerskih zvijezda. Ono što nam kod slika ipak pomaže jest kulturno-povijesna anamneza, ali čak i tada ne možemo predvidjeti smrtne ishode slika-virusa, kao što je, primjerice, bio slučaj u napadu islamista na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu 2015., kada se slika-virus pojavila u obliku satirične raprezentacije proroka Muhameda i ubila one koji su je sami odnjegovali u “tijelu” vlastite, zapadne kulture.

Ovogodišnje izdanje Slavonskog bijenala pod nazivom Slika kao virus želi propitati reakcije umjetnika na potpuno novu situaciju u kojoj se putevi nevidljivih neprijatelja (virusa) i hiper-vidljivih vizualnih komunikacija susreću i često razmjenjuju uloge. Pozivaju se umjetnici svih medija da pokažu na koji način vide umjetničku komunikaciju danas kada je ono čega se najviše bojimo nevidljivo. Može li u takvom strahu ono umjetnički i medijski vidljivo uopće prikazati ono patogeno nevidljivo? Kakva je i u čemu se sastoji snaga umjetnosti u doba ugroze ili kakav je smisao umjetničkog djelovanja u dominantnom medijskom narativu zaraze? U naslovu Slika kao virus umjetnici bi trebali prije svega prepoznati stilsku figuru vremena u kojem živimo, vremena pandemije koje je snažno uzdrmalo temelje demokratskog poretka, društva blagostanja i međuljudskih odnosa.

Natječaj je međunarodan, a sve informacije o postupku prijave možete pronaći ovdje.

Za natječaj se mogu prijaviti isključivo radovi nastali nakon 1. srpnja 2018. godine. Natječaj je otvoren do 30. rujna 2020. godine, a izložba će se održavati u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku od prosinca 2020. do veljače 2021. godine.

Ocjenjivački sud 26. slavonskog bijennalea

Krešimir Purgar doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja humanističkih znanosti, polja i grane znanost o umjetnosti. Autor je šest knjiga, priređivač četiri uredničke knjige i tri zbornika znanstvenih tekstova. Sudjelovao je na tridesetak znanstvenih i stručnih simpozija među kojima su i oni u Genovi, Colorado Springsu, Taormini, Rimu, Firenci, Londonu, Barceloni, Berlinu, Vilniusu, Manchesteru, Skopju, Dartmouth Collegeu, na University of Western Ontario te na University of Chicago. Držao je pozvana predavanja na sveučilištima u Cagliariju, Genovi, Palermu i Tirani. Suorganizirao je dva međunarodna i osam domaćih znanstvenih simpozija. Dobitnik je Godišnje nagrade HS AICA za 2009. god. za knjigu Vizualni studiji – umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata te za cjelokupan doprinos uvođenju vizualnih studija u hrvatsku sredinu. Godine 2015. pokrenuo je prvo interdisciplinarno znanstveno istraživanje o Juliju Kniferu. Angažiran je na uvođenju novog diplomskog programa Vizualnih studija, kritike i teorije umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je zaposlen kao izvanredni profesor.

Jasminka Babić je kustosica i likovna kritičarka. Zaposlena je kao muzejska savjetnica u Galeriji umjetnina u Splitu. Diplomirala je Povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svom radu se bavi suvremenim umjetničkim praksama, a organizirala je niz tematskih i monografskim izložbi suvremenih hrvatskih i međunarodnih autora. Koautorica je (s Marijom Stipišić Vuković) postava zbirke Galerije umjetnina od 1960-ih godina do danas. Članica je Hrvatske sekcije AICA-e i ICOM-a.

Nataša Lah je dvadeset godina djelovala kao freelance likovna kritičarka, kustosica i publicistkinja. Danas je izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Objavila je desetak likovnih monografija, uz nekoliko knjiga s područja kritike, medijacije i znanosti o umjetnosti. Pored niza znanstvenih članaka i poglavlja u knjigama i zbornicima, što ih je objavljivala u zemlji i inozemstvu, urednica je i dvaju zbornika znanstvenih radova, prvog u suradnji s Miškom Šuvakovićem pod nazivom Teorija umetnosti kao teorija vrednosti / Teorija vrijednosti kao teorija umjetnosti (Orion Art, 2017.) i drugog u suradnji s Nenadom Miščevićem i Miškom Šuvakovićem pod nazivom Lik slike / Imaging the image (Filozofski fakultet u Rijeci, 2019.) U koautorstvu sa Sonjom Briski Uzelac i Krešimirom Purgarom 2020. godine, u nakladi Filozofskog fakulteta u Rijeci objavila je knjigu Nove kritike slike.

Matija Debeljuh je diplomirao na Umjetničkoj Akademiji u Splitu – Dizajn vizualnih komunikacija – video oblikovanje. 2003. je predstavio Hrvatsku na biennalu mladih umjetnika Europe i Mediterana. Do sada je izlagao na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama u Puli, Rijeci, Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Skoplju, Torinu, Trstu, Ateni, Vilniusu, New Yorku, Bruxellesu…Uz nekoliko domaćih i međunarodnih radionica svakako treba izdvojiti sudjelovanje na Sarajevo Talent Campusu i Berlinale Talent Campusu. Eksperimentalni filmovi i video radovi Matije Debeljuha prikazivani su na međunarodnim festivalima gdje su osvojili i značajne nagrade. U Vodnjanu je 2013. s Brankom Benčić otvorio Apoteku – prostor za suvremenu umjetnost. Trenutno je na specijalizaciji pri Master MOVIES-Moving Images Arts-IUAV u Veneciji. 2018. osvojio je Grand Prix na 26. slavonskom biennaleu u Osijeku. Kratka filmografija: K51, La cantina di ferro, Opsesija, Contrada, Grad od čelika, Gubilište.

Valentina Radoš je kustosica u Muzeju likovnih umjetnosti gdje je voditeljica Zbirke slikarstva druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas), Zbirke crteža i grafika druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas) i Zbirke novi mediji (video, DVD, digitalna grafika, instalacije). Uži stručni interesi su joj umjetničke prakse 20. i 21. stoljeća te vizualne komunikacije. Od 2010. godine je kustosica Slavonskog biennale-a. Recentnih autorski  projekti su 24. Slavonski biennale – Jednom jedan putnik; (MLU, 2014. –2015.); I was call you tomorrow – Krunoslav Stipeševič; (MLU, 2015.); Granice vidljivosti – 25. slavonski biennale, (MLU, 2016 –2017.), Ivan Faktor – Film koji samo ja gledam, (MLU, 2017.); Tarwuk – 20170621_141332 (2)., (MLU, 2017. –2018.); 26. slavonski biennale – Ravna ploča (MLU 2018.-19.); Davor Sanvincenti Zemlja će jednom biti sunce(MLU 2020)

Autor vizualnog identiteta 27. slavonskoga biennalea je Igor Kuduz.

The post Metafora slike kao virusa appeared first on vizkultura.hr.

Banja Luka bi uskoro trebala dobiti multifunkcionalnu dvoranu i kongresni centar koji će objediniti kulturne i izlagačke programe te razne programe iz polja znanosti i obrazovanja. Izgradnja ovog prostora korak je naprijed u strateškoj viziji razvoja grada, a funkcija i kapaciteti nove zgrade trebali bi, pored lokalnih, zadovoljiti i šire, regionalne potrebe.

Na natječaju za idejno rješenje buduće multifunkcionalne dvorane/kongresnog centra, raspisanom krajem prošle godine i zaključenom u svibnju ove godine, prva nagrada dodijeljena je arhitektonskom timu iz Beograda, čiji su članovi Miloš Jokić, Nenad Stijović, Nikola Gjorgjievski, Stefan Ilić, konsultant Miodrag Grbić i saradnici Stefan Danilović, Jovana Kovačević, Jelena Zlatanović i Tijana Mačkić (više informacija potražite na linku). Na natječaj je pristiglo 110 rješenja, što ga čini najvećim međunarodnim natječajem u novijoj povijesti Banja Luke, a u ovoj brojnoj konkurenciji druga nagrada pripala je zagrebačkom arhitektonskom studiju BIRO (Saša Košuta, Mario Kralj, Dora Lončarić, Hrvoje Arbanas i Vana Pavlić). Njihovo rješenje predstavljamo u nastavku!

Svaki javni prostor nosi odgovornost generiranja fizičkih mjesta susreta i ugodnog boravka. Projekt je artikuliran kao prostor društvene, kulturne i umjetničke interakcije. Hibridni program višefunkcionalnog kompleksa integralni je dio suvremenog grada; oživaljava okolno gradsko tkivo te akcelerirano potiče socio-ekonomski razvoj tog dijela grada.

Uspostavljene su tri prostorno programske cjeline okupljene oko kulturnih sadržaja. Prvi segment se organizira oko koncertno-kongresne dvorane s radnim prostorima filharmonije. Drugi segment ima fokus na kazališnu djelatnost koja će obuhvatiti dramu, balet i operu. Treći segment je predviđen za muzejsku djelatnost sa prostorom za stalni i privremeni postav. Segmentiranje programa pospješuje funkcioniranje zasebnih sadržaja kao i distribuciju i kretanje posjetitelja kompleksa. Omogućeni su istovremeni događaji s velikim brojem učesnika te kontrola pristupa pojedinom sadržaju. Programske cjeline se oblikuju u tri uzdignuta volumena koji u međusobnim odnosima tvore mikroambijente ugodnih vanjskih boravaka.

Prizemna etaža je zamišljena kao javni trg isprepleten komercijalnim svima dostupnim sadržajima. Topografija terasa stvara ugodne ambijente za boravak ljudi, posjetioca kompleksa, ali i slučajnih prolaznika čime lokacija postaje mjesto susreta i okupljanja. Do kulturnih sadržaja se može doći izravnom vanjskom vezom ili preko centralnog foajea koji povezuje garažu te sve sadržaje kompleksa: restorane, press centar, kazalište, muzej, koncertno-kongresnu dvoranu i administraciju. Penjanjem na više etaže, korisnik napušta vrevu javnog prizemlja i priprema se za ulazak u kulturne i umjetničke institucije koje po svojoj naravi zahtijevaju određenu dozu mira i koncentracije.

Iako je program podijeljen u manje volumene, kompleks zadržava dojam monumentalnosti. Predstavlja udomljene sadržaje, mjesto gdje se događaju kultura i umjetnost i gdje se razmjenjuju ideje i emocije.

Međunarodni konkurs za izradu idejnog arhitektonskog rješenja multifunkcionalne dvorane i kongresnog centra Banja Luka: 2. nagrada

Lokacija: Banja Luka, BIH
Autor: BIRO
Projektni tim: Saša Košuta, Mario Kralj, Dora Lončarić, Hrvoje Arbanas, Vana Pavlić
Godina projektiranja: 2020.

The post Mjesto kulture, umjetnosti i razmjene ideja appeared first on vizkultura.hr.

Više informacija o nagrađenim rješenjima potražite ovdje.

The post Arhitektura u dijalogu s pedagogijom appeared first on vizkultura.hr.

IV. nagrada
Autori: Siniša Bodrožić, Domagoj Ciglar, Ivan Rališ

V. nagrada
Autori: Petar Mišković, Iva Martinis
Suradnici: Maja Tomljenović, Nikola Brlek – izrada makete, Hrvoje Spudić – fotograf, Miloš Košanin – 3d prikazi

The post Nova novozagrebačka zgrada appeared first on vizkultura.hr.

Pandemija koronavirusa preokrenula je naš odnos prema radu i stanovanju na mnoge neočekivane načine. Tako je, primjerice, život u prirodi, gotovo preko noći, postao “nova normala”, pa je u godinu dana kupoprodaja kuća u prirodi porasla je za čak 40%. Naročito su tražene nekretnine u okolici velikih gradova. Potražnja za montažnim kućama malih kvadratura dosegnula je svoj povijesni vrhunac, a posebice su tražena rješenja koja se mogu brzo i lako sagraditi. Međutim, velika potražnja prouzročila je i velike probleme.

U masovnoj proizvodnji tipičnih rješenja najčešće su dostupne kuće skromnog oblikovanja i niskog cjenovnog ranga. Ekološki standard, energetska efikasnost i dugotrajnost ovih objekata upitni su, a njihove arhitektonske vrijednosti svedene su na minimum. Ponuda na tržištu ne uključuje suvremena, atraktivna i cjelovita rješenja visokih standarda kvalitete, oblikovanja i organizacije. Ali kako i na koji način osmisliti malu montažnu kuću u prirodi, a da njezine kvalitete zadovolje potrebe sofisticirane generacije korisnika?

Cilj natječaja

Nova generacija korisnika u potražnji je za vitalnom alternativom, arhitektonski skladno oblikovanom, funkcionalno besprijekorno organiziranom, tehnološki napredno opremljenom, elegantnom jedinicom visokog ekološkog i cjenovnog ranga.

Kako tema privremenog boravka u prirodi nije obrađena na cjelovit i adekvatan način, portal Gradnja.rs raspisuje otvoreni, anketni i regionalni natječaj za idejno arhitektonsko rješenje “Male montažne kuće u prirodi powered by Alumil”.

Natječaj ima tri osnovna cilja. Prvi je izrada najboljih idejnih rješenja male montažne kuće u prirodi. Drugi je okupljanje arhitekata zainteresiranih za tipologiju malih kuća, a sve s ciljem njihove promocije na stručnim portalima i društvenim mrežama kao primjera dobre prakse koju treba slijediti. Treći je unaprjeđenje postojećih načina gradnje, ponude i očekivanja sredstvima kreativnosti i inteligencije.

Žiri natječaja
Žiri natječaja čine Lazar Kuzmanov (Kuzmanov & Partners), Milka Gnjato (Studio Zabriskie), Nemanja Zimonjić (TEN Studio), Miroljub Stanković (Kontra Studio) i Sonja Brstina (Gradnja.rs). Tajnik natječaja je Dragan Marković (Gradnja.rs).

Rok i nagrade
Rok za predaju natječajnih radova je 31. svibnja 2021.
Ukupni fond za nagrade iznosi 2.500 eura. Prva nagrada iznosi 1.000, druga 600, treća 400 eura, dok se pet priznanja nagrađuje s po 100 eura.

Dodatne informacije
Više informacija o natječaju potražite na sljedećem linku.

The post Mala montažna kuća u prirodi appeared first on vizkultura.hr.

Vjerojatno nismo ni sami svjesni koliko smo, u godini iza nas, u kojoj smo pokušavali navigirati kroz neku sasvim nepoznatu svakodnevnicu, ovisili o umjetnosti. Različiti umjetnički žanrovi dio su naših života više nego ikada u povijesti civilizacije. Umjetnost doslovno buja u našim dnevnim boravcima, prati nas dok se vozimo tramvajem ili šetamo u prirodi, živi u našim pametnim telefonima. Filmovi, televizijske serije, muzika, elektroničke igre predstavljaju rad stotina umjetnika i umjetnica: od pisaca i snimatelja, preko muzičara i režisera, do animatora i fotografa – ljudi kojima često ni ne znamo ime, ali nas njihov rad spaja, tješi i otkriva nam neznane svjetove. Jednostavno, u trenutku kada bolest hara svijetom i čini naše živote nesigurnima umjetnost nas liječi, a umjetnici i umjetnice napokon prestaju biti anonimni, skriveni, nebitni i neshvaćeni. Otvorimo oči, naćulimo uši, izoštrimo osjetila – i neka 2021. bude godina shvaćene umjetnosti.

Erste banka i urbanokulturna platforma Urbanka i ove godine otvaraju prozor u svijet mladim umjetnicama i umjetnicima. Zato svi oni mladi i neafirmirani umjetnici i umjetnice u dobi do 30 godina kojima su u pandemijskoj godini uskraćene mnoge prilike, u sklopu natječaja „Erste fragmenti 17“ dobit će novu šansu da izlože, predstave i prodaju svoje radove, kao što će studentice i studenti likovnih akademija moći dobiti stipendiju koja će im olakšati studij. Erste fragmenti 17 otvoreni su za otkup skulptura, slika, grafika i instalacija, novomedijskih i digitalnih instalacija, kao i hibridnih umjetničkih formi, uz dodatnu novčanu nagradu za najbolji rad te organizaciju samostalne izložbe autoru ili autorici pobjedničkog rada. Osim toga, fragmentaši će dobiti priliku predstaviti i dodatne radove koji će u rujnu 2021. godine biti ponuđeni na prodaju posjetiteljima zajedničke izložbe u zagrebačkoj Laubi.

Preostaje tek jasno istaknuti što sve mladi umjetnici i umjetnici mogu očekivati od Erste fragmenta: tu je Grand Prix koji nosi novčanu nagradu od 10.000 kuna i organizaciju samostalne izložbe tijekom 2022. godine, potom nagrada Facebook publike u iznosu od 3000 kuna za otkupljeni umjetnički rad s najviše glasova na Facebook profilu Erste banke i, na kraju, godišnja stipendija od 1000 kuna mjesečno.

Projekt urbane kulture Urbanka pokrenut je 2012. godine s ciljem objedinjavanja projekata i inicijativa koje podupire Erste banka te stvaranja jedinstvene platforme za predstavljanje zanimljive, šarolike i kreativne ponude koja ne dobiva uvijek pozornost koju zaslužuje.

Erste fragmenti, u sklopu kojih je do sada otkupljeno preko 200 umjetničkih djela i danas se nalaze na više od 130 lokacija u Hrvatskoj, traju od 2002. godine. Prijave za Erste fragmente 17 otvorene su do 1. kolovoza. Više potražite ovdje.

The post Erste fragmenti 17: Shvaćena umjetnost appeared first on vizkultura.hr.

Raspisan je međunarodni natječaj za idejno rješenje javnog prostora Hastahan u Sarajevu, s ciljem dobivanja inovativnog rješenja koje bi trebalo pridonijeti urbanoj transformaciji kultne lokacije u srcu grada, gdje se preklapaju značajni povijesni slojevi. Rješenja bi trebala biti inspirirana značajkama ove lokacije, ali i voditi se idejama i potrebama stanovnika Sarajeva. Natječaju su prethodile javne konzultacije o budućim sadržajima i funkcijama ovog prostora, putem kojih je zaprimljeno gotovo 400 odgovora i ideja građana, a koji su sada uključeni u smjernice poziva.

Natječaj je rapisan u okviru Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini, u suradnji s Općinom Centar Sarajevo, a sa svojim rješenjima javiti se mogu domaći i međunarodni arhitekti, urbanistu, pejzažni arhitekti, kao i studenti arhitekture i dizajna.

Poziv je otvoren do 6. travnja, a pristupiti mu se može na stranici hwww.urbanlab.ba/en/contests.

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prodekan za međunarodnu suradnju i umjetnost dr. sc., izv. prof.

Međunarodni petočlani žiri sastavljen od relevantnih renomiranih profesionalaca razmatraće dostavljene prijedloge idejnih rješenja i nagraditi tri najbolja rješenja u skladu s uslovima ovog javnog poziva. Članovi žirija su: arhitektica Mia Roth-Čerina, prodekanica za međunarodnu suradnju na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, savjetnik za urbanističko planiranje i dizajn u Superwien Urbanism Roland Krebs, arhitekt Adnan Harambašić (SAAHA), Marina Dimova iz UNDP-a u Bosni i Hercegovini, te Selma Islambegović, načelnica Odjela za prostorno planiranje Općine Centar Sarajevo.

Nakon što žiri dodijeli nagrade trima rješenjima, ista će biti stavljena i na javno glasanje za izbor najboljeg rješenja po mišljenju javnosti. Općina Centar namjerava podržati izradu prijedloga koji dobije naviše glasova javnosti i u suradnji s pobjednikom javnog glasanja radit će na glavnom projektu uređenja javnog prostora Hastahana tijekom 2022. godine.

The post Gradska lokacija prema potrebama građana appeared first on vizkultura.hr.

FLUID dizajn forum i NVU FLUX objavili su regionalni natječaj na temu LEGO ERGO SUM. Natječaj je namijenjen mladim (od 18 do 35 godina) grafčkim dizajnerima/cama, ilustratorima/cama, studentima/cama dizajna i arhitekture, vizualnim umjetnicima/cama, fotografima/kinjama i arhitektima/cama iz regije (Crna Gora, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Makedonija, Albanija).

Radovi se mogu prijaviti u sljedećim kategorijama: plakat, tipografsko pismo, fanzin. Svak sudionik/ca ili grupa može prijaviti najviše tri rada – tri rada unutar jedne kategorije, seriju od tri rada u jednoj kategoriji ili jedan pojedinačni rad u tri različite kategorije (plakat, tipografsko pismo, fanzin).

Rok za slanje radova je 15. travnja, a prijavni formular nalazi se na linku fluid-forum.me.

Čitanje kao aktivnost inherentno je grafičkom dizajnu. Njihov uzajamni odnos je, međutim, složen. Ne samo da možemo govoriti o odnosu teksta i njegovog grafičkog oblikovanja, već i o drugim formama grafičkog dizajna koje jednako tako “čitamo”, “iščitavamo” i u koje “učitavamo”. Polazna točka kada se razmišlja o dizajnu i čitanju mogu biti i općenitija pitanja: Što, gdje i kako čitamo? Kako kodiramo i dekodiramo značenje? Kako grafičko oblikovanje sadržaja donosi novi sloj značenja?

Čitanje možemo promatrati kao kreativan čin kojim dolazi do rekontekstualizacije sadržaja. Unutar dizajna moramo razmišljati o čitanju kao metodi širenja znanja i razvijati taktike čitanja. Grafički/a dizajner/ica mora osvijestiti svoju ulogu u interpretaciji i redefiniranju informacija. Samo prenošenje riječi u vizualnu formu rezultira dodatnim ili novim značenjem, bilo da iza toga stoji intencija (dizajnera/ice), bilo da je to samo posljedica tehnološkog ili stilskog konteksta iz kojeg proizilazi. Semantička komplementarnost forme (dizajna) i sadržaja (teksta) je jedna od fundamentalnih paradigmi grafičkog dizajna – od dizajnerskih stilova fin de siecle, preko Bauhausa i modernističkih plakata, do emotikona ili memeova.

Međutim, i ova relacija – kao i svaka druga – evoluira. Što se s njom događa kada se i sam odnos prema kulturi čitanja radikalno mijenja? Kako hiperprodukcija informacija, display kultura, fragmentirana stvarnost i niz drugih fenomena umreženog društva podrivaju tradicionalnu kulturu čitanja, mijenjaju obrasce i modele odnosa prema tekstu? Kako grafički dizajn utječe / reagira / doprinosi / oponira ovim trendovima? Kako suvremeni prostori i relacije utječu na područje tipografije? Kako će izgledati budućnost izdavaštva uz trenutno stanje koje govori da su formati s avangardnom i transgresivnom prošlošću – poput mini-edicija, nezavisnih umjetničkih časopisa, eksperimentalnih DIY publikacija, fanzina, asemičnih žurnala – življi i raznovrsniji nego ikad?

O pristiglim radovima odlučivat će tri zasebna žirija:
plakat – Mirko Ilić (SAD), Borut Vild (Srbija), Dejan Kršić (Hrvatska), Nikola Bada Radonjić (Crna Gora), Ana Matić (Crna Gora)
tipografsko pismo – Olivera Stojadinović (Srbija), Nikola Đurek (Hrvatska), Domen Fras (Slovenija), Dalida Karić Hadžiahmetović (BiH), Adela Zejnilović (Crna Gora)
fanzin – Johannna Marcadé-Mot (Francuska), Mane Radmanović (Srbija), Sven Sorić (Hrvatska), Ivana Vujošević (Crna Gora), Radovan Vukasović (Crna Gora)

Sve informacije o natječaju mogu se pronaći ovdje.

The post Dizajn i kultura čitanja appeared first on vizkultura.hr.

Posljednjih nekoliko godina na području Rijeke djeluje Urbani separe, udruga koja metodama taktičkog urbanizma propituje neuralgična područja u gradskome centru. Usmjereni prema održivom razvoju, urbanoj ekologiji, aktivnom građanstvu i vještinama neformalnog obrazovanja, Urbani separe pokrenuo je nekoliko projekata koji se bave revitalizacijom pojedinih gradskih područja: Hartere, Klobučarićevog trga, Kružne ulice i Škurinja.

Upravo su prve tri lokacije u fokusu javnog natječaja koji je Urbani separe nedavno raspisao, a čiji je predmet produkcija tri umjetnička rada u javnom prostoru u Vodovodnoj i Kružnoj ulici te na Klobučarićevom trgu. Ukupan natječajni fond iznosi 12.000,00 kn, a dodijelit će se u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn za pojedinu lokaciju odnosno umjetnički rad. Utoliko, moguće se baviti pojedinom, odnosno spojem više lokacija.

Natječaj je namijenjen umjetnicima/ama ili umjetničkim kolektivima koji djeluju u Rijeci. Oni će kroz lipanj, srpanj i kolovoz, u suradnji s Urbanim separeom i partnerskim organizacijama, istraživati odabrano mjesto i zajednicu, a potom stvarati autorske radove. Radovi će nastajati  participativno, u suradnji sa zajednicom, i kontekstualno, s dubokim razumijevanjem lokaliteta. Očekuje se da će na originalan način ukazati na probleme, potencijale i resurse ovih specifičnih riječkih mjesta. 

Na ovaj natječaj ne prijavljuje se idejom, nacrtom ili gotovim radom, već isključivo dobro opisanom motivacijom i metodologijom istraživanja odnosno pristupa radu sa zajednicom. Drugim riječima, odabrane autorice i autori vodit će participativan i istraživački projekt, dok će se sam umjetnički rad definirati, razviti i producirati tijekom vremena provedenog s ljudima i u samom prostoru. Utoliko, i sam medij ostaje slobodan te u obzir dolaze intervencije ili instalacije u javnom prostoru, audiovizualni rad, izvedba te sve druge umjetničke i kulturne forme, izvedive u okviru produkcijskih i financijskih mogućnosti.

Odabrani lokaliteti, Vodovodna i Kružna ulica te Klobučarićev trg, predstavljaju “mjesne odbore” udruge Urbani separe — MO Hartera, MO Kružna i MO Tesla. Jezikom zakona, mjesni odbor je oblik direktnog uključivanja građana u donošenje odluka na lokalnoj razini. U kontekstu natječaja, i programa Urbanog separea, “mjesni odbori” su krovni termin – ideja, narativ i inspiracija kroz koje se osmišljavaju, oblikuju i produciraju dugoročni kulturni i participativni projekti. Oni nastoje otvorenim razgovorima stvarati nove oblike djelovanja, javnim događanjima aktivirati lokalitete, kao i prostornim intervencijama trajno mijenjati izgled i osjećaj mjesta.

Motivacija natječaja upravo je direktno uključivanje u proces rada Urbanog separea, s ciljem jačanja kapaciteta umjetnica/ka koji djeluju u Rijeci za rad sa zajednicom i stvaranja novih mreža suradnji – uključujući povezivanje s velikim brojem udruga, građanskih inicijativa i pojedinaca na svakom od lokaliteta. Postajući dio zajednica u nastajanju, odabrane autorice i autori imat će priliku neposredno koristiti znanje, kao i aktivnosti koje provode Urbani separe i partneri, u svrhu podrške za istraživanje i produkciju vlastitog rada.

Više o natječaju otvorenom do 8. svibnja (nedjelja u ponoć) i uvjetima prijave doznajte ovdje.

O aktivnostima udruge Urbani separe više možete doznati na službenoj internetskoj stranici.

The post Specifičnosti i potencijali mjesta appeared first on vizkultura.hr.

Proteklog vikenda je u Valenciji održana peta dodjela nagrada arhitektonskog natječaja Baumit Life Challange, za najbolje fasade europskih projekata izvedenih s Baumit proizvodima. Dodjela je održana u impozantnoj i impresivnoj scenografiji zgrade „L’Hemisfèric“ arhitekta Santiaga Calatrave, usred ikoničnog urbanističkog poteza Grada umjetnosti i znanosti „Ciutat de les Arts i les Ciències“ istog arhitekta. Nagrade su dodijeljene u šest kategorija za koje je konkuriralo 322 projekta iz 23 europske zemlje.

Veliki nagradu za najbolji projekt odnijeli su naši susjedi Slovenci, točnije studio Spacelab, za hvaljen projekt Galerije Cukrarna u Ljubljani. Tako će, kao ukupni pobjednik ovogodišnjeg natječaja, upravo Slovenija biti domaćin sljedećeg Baumit Life Challange, koji će se održati 2024. godine. 

Baumit Life Challange je bienalni natječaj kroz koji se, svake dvije godine, izabiru najbolja, najzanimljivija i najinovativnija arhitektonska rješenja pročelja izvedenih objekata širom Europe. Između tristotinjak prijavljenih projekata, razvrstanih u šest kategorija, nezavisni žiri sastavljen od trinaestorice europskih arhitektica i arhitekata izabrao je po šest nominiranih u svakoj od kategorija. Potom su, na svečanoj večeri u Valenciji, pred više od 500 gostiju iz 25 zemalja Europe, proglašeni najbolji projekti po kategorijama, kao i ukupni pobjednik natječaja.

Projekti su se natjecali u sljedećim kategorijama; “Obiteljska kuća”, “Višestambena zgrada”, “Nestambeni objekt”, “Toplinska sanacija”, “Povijesna sanacija” te “Zapanjujuća struktura“. 

Svakako treba naglasiti da je za nagrade konkuriralo i 12 projekata iz Hrvatske prijavljenih od strane Baumita Hrvatska, među kojima su čak 2 projekta završila u finalu među 6 najboljih u svojoj kategoriji. Tu su projekt Stambene zgrade u Zaboku koju potpisuju Mikelić Vreš Arhitekti iz Zagreba (finalist u kategoriji Zapanjujuća struktura) te projekt renovacije starog objekta u Balama Mediterranean Historic Beauty (finalist u kategoriji Povijesna sanacija) koji potpisuju AD arhitekti iz Pule. 

Kako naglašavaju na stranicama Baumita, pobjednik Baumit Life Challengea galerija Cukrarna – nekadašnja šećerana u slovenskoj prijestolnici, izgrađena je 1828. godine. Srušena je u požaru 1845. godine, a kasnije je postala tvornica duhana, tekstilna tvornica te vojarna, da bi na kraju „služila“ kao sklonište za beskućnike. Bila je i privremeni dom za pjesnike i pisce slovenskog modernističkog razdoblja, te je stoga čvrsto usidrena u nacionalnoj slovenskoj podsvijesti kao važan kulturni simbol. Ključna ideja projekta obnove šećerane bila je ukloniti sve unutarnje strukture zgrade, kako bi se očuvala samo povijesna ovojnica, i pretvoriti je u višenamjenski prostor za suvremenu umjetnost. Danas Cukrarna predstavlja revolucionarno novi prostor u kulturnoj infrastrukturi Ljubljane, a opširnije o ovom projektu ćemo uskoro pisati na Vizkulturi. 

Projekt Cukrarne potpisuje slovenski arhitektonski biro Spacelab, na čelu s arhitektima Borisom Matićem, Jernejem Šipošem i Markom Studenom, a prošle godine su upravo s Cukrarnom bili i jedan od projekata iz Slovenije nominiran za nagradu Piranesi.

U nastavku pogledajte koji su projekti slavili u ostalim kategorijama:

U kategoriji Obiteljska kuća nagradu je dobio projekt Connemara II House u gradiću Connemara u Irskoj, koji potpisuju arhitekti Peter Legge Associates

U kategoriji Višestambena zgrada slavili su domaćini! Nagradu je dobio projekt LaScalA u Madridu, koji potpisuju arhitekti MARMOLBRAVO (Marina del Marmol, Mauro Bravo) + MADhel (Miguel Herraiz, Daniel Bergman).

U kategoriji Nestambeni objekt nagradu je dobio projekt hostela Bayernkolleg u Augsburgu u Njemačkoj, koji potpisuje tim arhitekata ARGE Diezinger & Huber – Architekturbüro Huber, Diezinger Architekten

U kategoriji Toplinska sanacija ponovno su slavili Nijemci. Nagradu je dobio projekt srednje škole Volkach u istoimenom bavarskom gradiću koji potpisuje Architekturbüro Jäcklein.

Kategorija Povijesna sanacija među finalistima je okupila različite projekte iz 5 europskih država, a naklonost žirija osvojio je projekt kompleksne obnove dvorca Friedensburg Schlaining u istočnoj Austriji. Projekt obnove i sanacije potpisuju arhitekti Steiner de Beer / DI Walter Jartschitsch.

U kategoriji Zapanjujuća struktura, koja je nagrađivala izvedene projekte s posebnim, eksperimentalnijim i inovativnijim pristupom tretiranja završnog izgleda pročelja, osim već spomenutih Mikelić Vreš arhitekata u finalu s bila 2 projekta iz Poljske te po jedan iz Turske i Njemačke. Slavili su, kao i u prethodnoj kategoriji, Austrijanci, i to etablirani i uspješni arhitekti Delugan Meissl, vjerojatno najpoznatiji austrijski arhitektonski biro iz posljednjih dvadesetak godina. Nagrađeni su za projekt stambenog naselja Live in the Green, smještenog u ulici rezidencijalnoj četvrti u predgrađu Beča.

Više o Baumit proizvodima potražite na linku baumit.hr

Izvor svih fotografija: baumit.com/lifechallenge2022

The post Nagrade za najbolje europske fasade appeared first on vizkultura.hr.

Objavljeni su rezultati natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja Istraživačkog medicinskog centra Split (IMCS). Na natječaj koji je raspisao Klinički bolnički centar Split, a provelo Društvo arhitekata Splita (DAS) pristiglo je 13 radova o kojima je odlučivao Ocjenjivački sud u sastavu: prof.art. Dario Gabrić, dipl.ing.arh., predstavnik provoditelja, predsjednik OS; Nenad Kondža, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja; Ivan Vulić, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja; prof.prim.dr.sc. Julije Meštrović, dr. med. predstavnik raspisivača; i prof.dr.sc. Katarina Vukojević, dr.med. predstavnica raspisivača.

Buduća zgrada IMCS-a treba istraživačima osigurati kvalitetan pristup istraživanjima, znanju, razmjeni znanstvenih informacija, stvaranju baze podataka i tehnoloških rješenja te osigurati prostor za različita događanja (kongresi, predavanja, seminari i sl.) na kojima će se odvijati razmjena i prijenos znanja. IMCS kroz svoju arhitekturu treba odražavati namjenu koja se u njemu odvija, odnosno pružiti najbolje prostorne i infrastrukturne uvjete za istraživanja i inovacije u području bio-medicinskih znanosti.

Zgrada će biti vizualno i prostorno eksponirana, te sukladno tome treba biti reprezent suvremene arhitekture i odražavati vrijeme svog nastanka. Arhitektura zgrade IMCS-a treba biti rezultat sinteze, funkcije konstrukcije, oblika i zahtjeva za energetskom učinkovitošću nZEB te treba jasno iskazivati kreativni oblikovni doprinos autora u odgovoru na traženi prostorno-funkcionalni i organizacijski koncept.

Prostor predviđen za realizaciju IMCS-a smješten je u južnom u dijelu bolničkog kruga na lokaciji Križine, a unutar kojeg se trenutno nalazi maslinik bez postojeće gradnje. Sjeverna granica obuhvata zahvata, kojim se ne formira nova građevna čestica već se izgradnja sukladno GUP-u planira kao dogradnja bolničkog kompleksa na postojećoj građevnoj odnosno katastarskoj čestici, paralelna je s južnom fasadom glavne zgrade bolnice Križine i postavljena na udaljenosti od cca. 15m od iste. Istočna granica je postavljena kao pravac okomit na južnu fasadu glavne zgrade na udaljenosti od cca. 10m od zgrade Zaraznog odjela. Glavni kolni prilaz prostoru planiranom za gradnju IMCS-a je predviđen s južne strane sa Zajčeve ulice, dok je sekundarni kolni pristup omogućen sa postojeće prometne površine unutar kruga bolnice (produžetak Šoltanske ulice).

Kroz izradu natječajnog zadatka potrebno je ispitati arhitektonske i građevinske alate koji će omogućiti učinkovitost resursa i dati odgovor na klimatske izazove kao i doprinijeti ispunjenju ciljeva koje RH mora ispuniti strateškim dokumentima na razini RH i EU.

Ocjenjivački sud donio je sljedeće odluke:

1. NAGRADA

Autori:
Silvija Shaleva, mag.inž.arh.
Mirjana Lozanovska, mag.inž.arh.
Erik Jurišević, mag.inž.arh.
Irena Mažer Hranuelli, mag.inž.arh.

Suradnici:
Dimitar Milev, štud.arh
Tamara Djerkov, štud.arh
Emilija Aleksijoska, štud.arh

2. NAGRADA

Autori:
Radionica arhitekture + Studio No638

Projektni tim:
Goran Rako
Josip Sabolić
Klara Nikšić
Maša Medoš

Suradnici:
Ivan Periša
Dubravka Zidić

3. NAGRADA

Autori:
Lorenzo Degli Esposti
Neno Kezić
Sanja Žonja
Paolo Lazza
Elisa Cristiana Cattaneo

4. NAGRADA

Autori:
BIRO 81000 d.o.o Podgorica / OFFICE O d.o.o. Dubrovnik
Ivan Jovičević
Dušan Đurović
Željko Sović

Suradnici:
Ksenija Gomilanović
Olivera Mirković
Denis Tahirović

5. NAGRADA

Autori:
ARHITEKTONSKI BIRO ANTE KUZMANIĆ d.o.o.
Ante Kuzmanić, dipl.ing.arh.
Ivan Jurić, mag.ing.arch.
Mirjana Radoš, mag.ing.arch.
Sara Markovina, mag.ing.arch.
Darinka Kuzmanić, dipl.ing.arh.
Marin Kaliterna, dipl.ing.arh.
Sanja Vondra, dipl.ing.arh.
Andrej Čikeš, dipl.ing. (FH)

Suradnici:
Mate Jurić, dipl.ing.arh.
Konstrukcija: Mate Stanišić
Energetika i održivost: doc.dr.sc Miro Bugarin
Zaštita od požara: Goran Šimić
3D: Marijan Katić

6. MJESTO

Autori:
BIRO
Hrvoje Arbanas
Saša Košuta
Mario Kralj
Dora Lončarić
Martin Mertz
Vana Pavlić
Mario Peko
Luka Šen

ARGU
Marko Gusić

7. MJESTO

Autori:
Andrea Kemura
Nevenka Georgievska
Marija Dimitrievska Cilakova
Maja Dimitrievska
Milka Gochevska
Angela Kuzmanovska
Nikola Kungulovski
Zoran Petrovski

Natječajne radove pogledati možete na linku.

The post Prostor za istraživanja i inovacije appeared first on vizkultura.hr.