Proteklog vikenda u Tuheljskim toplicama održani su 9. Dani arhitekata koje je organizirala Hrvatska komora arhitekata u suradnji s Udruženjem hrvatskih arhitekata. U sklopu Dana dodijeljene su i Medalje HKA, priznanja za važna postignuća i doprinos u području strukovne djelatnosti arhitekture i urbanizma, u tri kategorije. Medalja za doprinos kulturi građenja, izabrana među 16 prijava, odnosno 5 projekata u užem izboru, dodjeljena je projektu rekonstrukcije pješačkog mosta preko Foše u Trogiru, koji potpisuje studio Prostorne taktike iz Splita, točnije arhitekti Luka Cvitan i Antonia Cvitan Vuletić.
Prijavljene radove za Medalju HKA ove je godine pregledalo Povjerenstvo kojeg su činili arhitekti Zoran Boševski (predsjednik povjerenstva), Saša Bradić, Nika Dželalija, Kata Marunica te slovenski arhitekt Aleksander Ostan.
Sam projekt nagrađenog mosta izabran je na javnom arhitektonskom natječaju, kojeg je 2022. godine provelo Društvo arhitekata Split, o čijim smo rezultatima na Vizkulturi pisali ovdje. Projekt mladog splitskog ureda Prostorne taktike odabran je tada među 22 rada pristigla na natječaj, a realiziran je i izveden u nešto više od dvije godine, te je krajem 2024. otvoren za javnost. Projekt mosta također je bio uvršten u selekciju 59. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma “Dijalozi/Monolozi”.
U nastavku pročitajte više o projektu ureda Prostorne taktike
Na mjestu nekadašnjeg drvenog mosta, u kontaktnoj zoni grada Trogira, upisanog na listu svjetske baštine UNESCO-a, izgrađen je novi čelični pješački most, zauzimajući perifernu poziciju uže gradske jezgre grada Trogira. Most nadilazi ulogu utilitarne konstrukcije za prelaženje morskog kanala te ostvaruje potencijal da postane društveni punkt i mjesto novog gradskog identiteta. Istovremeno, most posjeduje jasan karakter, referirajući se na dugu brodograditeljsku tradiciju Trogira i genius loci lokaliteta na kojem se nalazi.
Konstrukcija mosta izvedena je u obliku čelične ljuskaste strukture varijabilnog presjeka, oblikovane kao asimetrični hiperbolični paraboloid. Ovakvo rješenje rezultiralo je vitkom, laganom i vizualno profinjenom formom, koja nije agresivna intervencija u prostoru. Najviša kota krivulje mosta ne stvara vizualnu barijeru reperima u prostoru stare gradske gradske jezgre, već djeluje kao “nevidljiva barijera” koja čuva njezin integritet. Umjesto dominacije prostorom, most oplemenjuje vizure i doprinosi skladnoj integraciji u okoliš.
Blage promjene smjera konstrukcije omogućavaju manji nagib stubišta, kao i čitanje različitih vizura pri kretanju. Uz trajektorije kretanja dodaju se elementi za zadržavanje (mreža za igru i sjedala za sjedenje i promatranje).
Konstruktivna ljuska sastoji se od kasetiranog sustava plošnog čelika, tipičnog za brodske konstrukcije (klasično brodsko dvodno), što naglašava povezanost s brodograđevnim naslijeđem lokacije.
Vidljivi dijelovi mosta premazani su trokomponentnim zaštitnim premazom s metalnim prahom, koji s vremenom razvija patinu hrđe, čime se objekt dodatno referira na industrijsku tradiciju, bez narušavanja strukturnog integriteta. Ove projektantske odluke inspirirane su brodograđevnim naslijeđem Trogira, koji je nekada bio globalno prepoznat po svojoj brodogradnji, gdje su generacije stanovnika pridonijele nasljeđu lokalnog brodogradilišta.
Most je proizveden u obližnjem brodogradilištu kao jedinstveni element, transportiran teglenicom i postavljen na pripremljene upornjake na lokaciju u Foši u jednom danu. Ovakav pristup osigurao je minimalne smetnje tijekom izvedbe te ističe stručnost lokalne brodograđevne industrije.
Stubište mosta oblikovano je prema liniji najblažeg uspona, s gazištima od reciklirane gume radi veće udobnosti i sigurnosti, stvarajući zonu koja poziva na korištenje i zadržavanje. Ispod obloge stubišta, kombinacija gume i sitnog kamena kao podloge osigurava čvrstu, stabilnu površinu, sprječavajući neželjeno savijanje. Izvan zone stubišta, korištena je mekša gumena površina za podlogu, s naglaskom na udobnost korištenja i lakoću kretanja.
Na strmijim dijelovima mosta integrirane su neformalne tribine i perforacija u konstrukciji, omogućujući vizualni kontakt između razina i povezivanje s obližnjim parkom Fortin. Tribine omogućuju spontano zadržavanje sa sjeverne strane, a perforacija s mrežom za sjedenje, ležanje i igru vizualno olakšava konstrukciju i dodatno naglašava društveni aspekt mosta, čineći ga prostorom okupljanja i interakcije. Osvjetljenjem se dodatno naglašava kretanje i krivulja plohe.
Održiva i inovativna izvedba mosta očituje se u njegovoj materijalizaciji, načinu proizvodnje i postavljanja te ekološkoj orijentaciji. Reciklirani materijali i lokalna proizvodnja smanjuju ekološki otisak, dok se brza montaža svrstava među najefikasnije građevinske procese.
Most u Trogiru nije samo infrastrukturni objekt, već i arhitektonski i kulturni doprinos prostoru. Njegova sposobnost integracije u povijesni kontekst, inovativni dizajn i funkcionalnost čine ga izvanrednim primjerom suvremenog arhitektonskog rješenja koje poštuje naslijeđe i istovremeno unosi novu vrijednost u gradski prostor.
Ured: Prostorne taktike d.o.o.
Autorski tim: Luka Cvitan i Antonia Cvitan Vuletić
godina projekta i realizacije: 2022. – 2024.
projekt konstrukcije: Orlandini projekt d.o.o.
fotografije: Darko Škrobonja (most, maketa, montaža, dron)
fotografije transporta, montaže i izrade: Vladimir Miketa, Marko Lukić, Mihael Bažoka
dron fotografije: Dino Čaljkušić
Više o radu ureda Prostorne taktike potražite na linku prostornetaktike.com
The post Most kao društveni punkt i nevidljiva barijera appeared first on VIZKULTURA.