Početkom rujna Muzej suvremene umjetnosti pozvao je sve zainteresirane umjetnice i umjetnike, arhitektice i arhitekte, dizajnerice i dizajnere te umjetničke skupine i ostale zainteresirane, da prijave svoja idejna rješenja na natječaj za umjetničku intervenciju na južnom platou ispred muzeja.
Kako su naglasili u raspisu natječaja, cilj ovog projekta je aktivacija tog kaskadno razvedenog vanjskog prostora muzeja koji, unatoč umjetničkim radovima koji na njemu već postoje, kao i povremenim sadržajima, nikada do sada nije iskoristio svoj puni potencijal.
Južni plato muzeja, velik javni prostor ispred jedne od najvažnijih gradskih umjetničkih institucija, važna je društvena točka u Novom Zagrebu čija bi namjena trebala biti da služi građankama i građanima svih generacija. Kako su sami inicijatori ovog projekta iz MSU-a samokritički naveli, on bi trebao biti prostor susreta, igre, zabave i dokolice, a sadašnji „korisnici“ ovog prostora razvili su vlastiti sadržaj na platou: crtanje kredom i grafitiranje, skejtanje, rolanje i vožnje romobilom te nedostatak muzejskog sadržaja protumačili su kao nezainteresiranost Muzeja za komunikaciju s okolinom.
Novi i upravo završeni natječaj trebao bi donekle dinamizirati sadašnje (ne)korištenje prostora ispred ulaza u muzej, a raspisan je u okviru MSU-ovog projekta „Točka sastajanja“. Projekt i inicijativa „Točka sastajanja“ cilja, između ostalog, promijeniti sadašnju situaciju na južnom platou te nastoji okupiti ljude kojima su važni umjetnost i muzeji kao mjesta susreta, potičući angažman lokalne zajednice u kulturnim i umjetničkim praksama MSU-a. U pozivu na natječaj istaknuto je da će po izboru prijedloga odabrani autori u suradnji s Prijateljima MSU-a, kustosima i tehničarima realizirati izabrani prijedlog tijekom studenog i prosinca 2022., što bi značilo da ćemo do kraja ove godine ugledati i realizaciju samog pobjedničkog rješenja natječaja.
Na natječaj, koji je koncepcijski bio namijenjen prijedlozima koji u obzir uzimaju specifičnost lokacije, održivost rada u vanjskom prostoru, postojeće umjetnine i dosadašnje načine korištenja platoa, pristigla su čak 43 rada! To je itekako velika brojka i odličan pokazatelj da stručnoj javnosti, arhitektonskoj i umjetničkoj zajednici, nedostaje ovakvih „manjih“ projekata, mini urbanih javnih stručnih natječaja i sličnih inicijativa promišljanja javnog prostora i njegova korištenja te aktiviranja istog kroz suvremene arhitektonske, dizajnerske i umjetničke prakse.
O ponajboljem idejnom rješenju među pristiglim radovima odlučivalo je stručno povjerenstvo u sastavu: Zdenka Badovinac (ravnateljica MSU-a), Renata Filčić ( kustosica, dokumentaristica MSU-a i voditeljica projekta „Točka sastajanja“), Radmila Iva Janković (viša kustosica MSU-a i voditeljica Atelijera Kožarić), Mirta Pavić (voditeljica Odjel zaštite i restauracije MSU-a) te Lana Dolenec (članica Prijatelja MSU-a), a sam je natječaj Muzej suvremene umjetnosti proveo uz podršku Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija.
Kao pobjednički rad, među velikom i zbilja zavidnom konkurencijom od 43 prijave, izabrana je instalacija „Promatrač“, autorski projekt arhitektice Marine Brletić i kreativnog direktora Srđana Laterze. Od samih autora doznali smo više o projektu te u nastavku pogledajte vizualne materijale i opis koncepta instalacije.
Sam rad autorskog tima Brletić i Laterza referira se na jedan „susjedni“ rad doajena hrvatske suvremene umjetnosti Ivana Kožarića i potencira interakciju platoa muzeja i okoline. Kako osviješteno, angažirano, ali i nužno primjećuju autori pobjedničke instalacije „Promatrač“; nedaleko od južne fronte MSU-a nalazi se Kožarićeva skulptura „Figura (kupač pod tušem)”. Skulptura je pozicionirana na tratini ispred zgrade INA-e te, jasno je i samim autorima, većina ljudi iz Novog Zagreba (a vjerujemo i šire) za nju uopće ne zna, niti je primjećuju, vjerojatno prolazeći pokraj skulpture jako često, a neki i svakog dana.
Kako u svojoj elaboraciji koncepta opisuju autori, ideja za ovaj Kožarićev rad, jedno od vrjednijih skulptorskih djela nacionalne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, nastalo je jednog dana 1956. godine kada je umjetnik trčao s obale Save u svoj atelje. Navodno se, pričaju autori, žurio zabilježiti doživljaj čovjeka pod tušem kojeg je vidio na obalama Save; taj kratak trenutak ravnoteže ljudskog tijela na jednoj nozi. Upravo se u MSU-ovom Atelijeru Kožarić nalazi i prvi sadreni model same skulpture „Figura, Kupač pod tušem“, što je autorima bila dodatna motivacija za poentiranje na svom nenametljivom konceptu.
Vodeći se smjernicama iz natječaja; poticanjem komunikacije s okolinom, otvorenosti za korištenje od strane lokalne zajednice, mjesta druženja i susreta, asocijacije na plažu (i sunčalište) izazivanjem znatiželje i poticanja na istraživanje te konačno opuštenost i demokratičnost prostora, autori su realizirali ideju za rad „Promatrač“, u formi jednog (ne)običnog dalekozora. „Koncept projekta bio je potaknuti ljude da ovom jednostavnom intervencijom upoznaju i otkriju koliko im je umjetnost blizu, a koliko ju zanemaruju. Vrijedna skulptura “Kupača” možda bi trebala biti na platou MSU-a, ali kada je već tako blizu cilj nam je potaknuti u ljudima “Promatrača”… Da pronađu skulpturu u svojoj neposrednoj blizini, pa da onda otkriju u MSU-ovom Atelijeru Kožarić njen sadreni model, a potom možda i da otkriju Kožarićevu skulpturu “Unutarnje oči”….“ objašnjavaju u tekstu koji prati njihov natječajni rad.
Autori napominju da bi ovaj novodizajnirani “dalekozor” trebao funkcionirati kao „unutarnje oči“ nekog novog “Promatrača”, koji otkriva umjetnost u Muzeju, ali i u njegovoj okolini.
Njihov projekt, snažan u konceptu, a minimalan u izvedbi i prostornosti, na pronicljiv način poentira u kritici koliko zanemarujemo javni prostor uokolo sebe, koliko (ne) primjećujemo ljepotu i specifičnosti istog. Rad istovremeno poziva na akciju, usmjeravanje i osvještenije promatranje, što bi u konačnici i trebala biti poanta institucije ispred koje će biti postavljen.
Komentirajući prvonagrađeni rad stručno povjerenstvo ističe kako su se pri odabiru vodili kriterijima samog angažmana posjetitelja panoa, održivosti rada u vanjskom prostoru, odnosu prema prostoru i postojećim umjetninama na platou te dosadašnjim načinima korištenja same kaskadne površine. Po njihovom sudu, od radova pristiglih na natječaj rad Marine Brletić i Srđana Laterze najpotpunije odgovara na očekivanja Prijatelja MSU-a i stručnog žirija, upravo zato što sadrži poziv na istraživanje te potiče posjetitelje na osvještavanje okoline.
Žiri je istaknuo kako posebnu vrijednost rada prepoznaje u uspostavljanju novih veza i ukazivanju na postojeće veze, između umjetnina u fundusu MSU-a i u neposrednoj blizini, muzejske zgrade i platoa, okruženja i vanjskog prostora INA-e. Po njihovom sudu instalacija predstavlja čvorište, umreženje te upravo ono što je i sam natječaj započeo istoimenim projektom: novu točku sastajanja! U svom obrazloženju nagrađenog rada zaključuju: „Autori koncepcije nenametljivim rješenjem osvještavaju prisutnost skulpture na oba punkta. Taj „dalekozor“, navode autori, trebao bi biti „unutarnje oči“ (naziv drugog poznatog Kožarićevog rada) promatrača koji otkriva umjetnost u Muzeju, ali i u njegovoj okolini.“
Projekt „Točka sastajanja”, čija je voditeljica kustosica Renata Filčić, potiče angažman lokalne zajednice u kulturnim i umjetničkim praksama MSU-a. Tijekom 2021. i 2022. godine održane su radionice, kvartovske šetnje, tematska vodstva, razgovori, analize i istraživanja javnih prostora grada i gradskog kretanja. U istraživanjima Kluba mladih MSU-a i razgovorima s lokalnom zajednicom pokazalo se upravo da je južni plato MSU-a važna društvena točka u Novom Zagrebu, što je bila i baza za raspis ovog projekta.
Iako nismo upoznati je li kvaliteta ostalih radova pristiglih na natječaj proporcionalna s kvantitetom od 43 zaprimljena projekta, no nadamo se da će projekt „Točka sastajanja“ nastaviti na tragu dosadašnjih aktivnosti te i dalje aktivirati javni prostor uokolo muzeja. Bilo bi zanimljivo vidjeti i ostale ideje i scenarije korištenja navedenog prostora kako ih vide arhitekti/ice, umjetnici/ice i dizajneri/ice koji su svoja rješenja prijavili na natječaj, a hoće li javnost dobiti priliku za uvid kroz javnu izložbu za sada nisu najavili iz MSU-a.
Inicijativa Točka sastajanja i ovaj natječaj svakako su dobar početak jednog od ciljeva projekta, da se uključivanjem javnosti, struke i publike propitaju mogućnosti tretiranja javnog prostora pred muzejom kao zajedničkog, dokidajući na taj način ustaljeni odnos Muzeja i publike u smjeru aktivnijeg uključivanja u sve segmente projekta: od početne rasprave i imaginacije rješenja do određivanja kriterija, izbora rada te predstavljanja rada.
Po njihovim riječima plato MSU-a t postat će točka sastajanja za Muzej i publiku, a muzejska institucija poligon za iskušavanje novih rješenja i mjesto društvene promjene. Mi se nadamo da nam neće trebati niti dalekozori niti povećala da bismo ove promjene zaista i vidjeli.
Čitavu PDF prezentaciju autorskog tima Marina Brletić i Srđan Laterza možete pogledati ovdje
Zahvaljujemo autorskom timu na ustupljenim vizualnim materijalima.
Prva fotografija: promo MSU
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vizkulturiranje društva 2022.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
The post Promatranje kao točka sastajanja appeared first on vizkultura.hr.