Dok se liste sportaša za Olimpijske igre u Rio de Janeiru popunjavaju i javnost odbrojava dane do otvorenja Olimpijade u Brazilu, organizatori one sljedeće – 2020. godine već uvelike počinju s pripremama, ali se suočavaju i s velikim problemima. Mjesto radnje je Tokyo, a tema je, ovaj put, vizualni segment Igara.
Izgleda da je dizajnerima najveći problem u radu postao internet. S jedne strane world wide web im je beskrajan izvor inspiracije, referenci, primjera i dostupnosti svega što uvelike olakšava rad, ali se s druge radi o najbržem alatu I oružju za ‘provjerljivost’ autentičnosti rješenja koji nekontroliranom brzinom može ‘otkriti’ plagijate, najgore neprijatelje dizajnerske struke.
Tako je nekako krenula priča i s vizualnim identitetom odnosno logom za Olimpijadu Tokyo 2020., koju su početkom ljeta organizatori Olimpijskih igara 2020. ponosno predstavili. Autor izabranog projekta za logo ovih Igara bio je poznati i nagrađivani japanski dizajner Kenjiro Sano. Vlasnik studija MR_DESIGN osmislio je logo za tradicionalnu veliku manifestaciju Igara te također za Paraolimpijadu. A njegovo rješenje, pomalo predvidivo, poslužilo se crvenim krugom iz japanske zastave koji je naslonjen na apstrahirano slovo T. To slovo T bi trebalo označavati sam Tokyo, ali i riječi Tomorrow i Team, sudeći po objašnjenju autora – važne segmente Igara.
*Kenjiro Sano – Tokyo 2020. Olimpijada i Paraolimpijada
Ovo njegovo rješenje u startu nije oduševilo Internet, niti komentatore na dizajnerskim i inim portalima, koji su rješenju zamjerali bazičnost, staromodnost, čak i dosadu te nedovoljno snažan karakter, kao i upitnost varijanti aplikacije za komuniciranje ovako važnog događanja. No Zapadna kultura je u svemu, pa i vizualnom komuniciranju, potpuno različita od Azijske i estetike su nam jednostavno drugačije, pa je prosuđeno da će taj novi logo za Igre biti konačna odluka.
No ubrzo nakon ovih početnih komentara na nivou sviđa mi se – ne sviđa mi se, funkcionira-ne funkcionira, uslijedio je hladan tuš nošen rapidnom brzinom izmjene informacija na Twitteru i inim društvenim mrežama. Belgijski dizajner Olivier Debie optužio je Sanoa za plagijat, odnosno pokazao je svoj dizajn za Théâtre de Liège nastao 2013., i radilo se o prevelikoj podudarnosti. Naravno, Sanoa se branio tvrdeći da nikada nije bio u Belgiji niti video ovaj logo, no samo jedan pogled na dva vizuala jasno objašnjava kako se radi o istoj ideji od kojih ova nastala kasnije – Sanoova, preslična prvoj, nikako ne smije biti službeni logo najvažnije sportske manifestacije na svijetu.
*Kenjiro Sano – Tokyo 2020. / Olivier Debie – Theatre de Liege 2013.
Nezaustavljive reakcije koje su odobravale kritike Debiea i publika koja se složila s činjenicom da se radi o vrlo sličnoj ideji te da su logoi jednostavno previše nalik jedan drugom, prouzrokovale su poništenje izbora ovog loga i oštru osudu, kako javnosti tako i sportskog te dizajnerskog svijeta. Sve ovo navelo je organizatore da odbace prethodno izabrani rad te pronađu novo rješenje.
Ali upravo u trenutku kada su imali priliku za iskupljenje nije izostala kontroverza i o logou će s još sigurno puno pisati.
Naime, organizacijski odbor Olimpijskih igara Tokyo 2020. ovih je dana objavio Javni svjetski natječaj za dizajn novog logoa. Prijave za natječaj otvorene su za sve zainteresirane i primat će se od 24. studenog do 7. prosinca, a pobjednici natječaja znat će se do proljeća 2016. godine. (LINK)
Ono što je ponovno razljutilo dizajnerski svijet dvije su činjenice koje priču o logou igara ponovno banaliziraju i dovode u epicentar kritika: U ovom novom raspisu natječaja navodi se da je otvoren baš za svih, točnije da autori ne trebaju imati formalno dizajnersko obrazovanje. Osim toga, natječaj ne predviđa nikakav honorar za pobjednika već će pobjednik/pobjednici dobiti službenu pozivnicu za sudjelovanje na ceremoniji otvorenja Igara?
Dvije navedene činjenice mogle bi rezultirati odsustvom radova značajnih i kvalitetnih autora koji, za početak, neće uopće biti honorirani za svoj rad, čak i ako on bude najbolji na čitavom Planetu, a k tome im konkurencija može biti doslovno cijeli svijet, točnije svatko tko se znade služiti kompjuterom, a istovremeno o dizajnu, estetici i vizualnom komuniciranju ne mora znati baš ništa.
Ovakvi inputi, bez obzira na vjerojatno velik feedback, teško da će rezultirati ekstra kvalitetom i svakako su potpuno pogrešan pristup problematici, načinu rada i profesionalnosti.
Kako će završiti saga o logou Tokyo 2020. znat će se na proljeće, a do tada nam ostaje vidjeti koliko će se (kvalitetnih) autora prijaviti na natječaj koji nema honorar, a uz vas ga može raditi baš bilo tko.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
The post Bućkuriš zvan Tokyo, dizajn i Olimpijada appeared first on vizkultura.hr.